Bijelo

30-12-2008 Vreme: 03:34 am
Upravo
gledam kako gotovo primjetno svakog trena postaje bijelje,još jednom
treba premazati u drugom smjeru,da popuni sve rupice. Nekako čak magično
nameće misao da mnogo šta treba obojiti u bjelo i početi iz praznine
uobličavati nešto smisleno,novo,neuprljano dugogodišnjim packama od
prstiju,riječi,susreta,rastanaka,radosti,tuga..svega. Negdje ovdje sam
čuo i zapamtio:"sve što nije nemogućno,mogućno je". Da prosto i
istinito. Samo se pitam koliko je mogućnih stvari uopće dostupno
većini,čak i proste mogućne stvari. Poznajem ljude koji imaju novac i
cijene ga,poznajem one koji ga takodjer imaju i ne cijene ga,ali i jedni
i drugi ga imaju. Tu je negdje ono što nas čini drugačijim htjeli mi to
vjerovati ili ne. Novac je stvar koja mnogo više ljudi čini nesretnim
nego sretnim,otkad on postoji,mi nismo isti. Golema tuga obavija ovaj
svijet,opaka samoća tjera u lutanja i privide,maske su lica izobličila u
te iste maske jer se nema vremena skinuti ih,da nebismo ostali goli i
nemoćni. Bojim se da ama baš sve treba ofarbati u bijelo.

Frite...to je samo disperzija svetlosti...

prije bi rekao da sam imao distorziju percepcije kad sam ovo pisao

Kakve maske ti preferiraš u takvom stanju? Neke ritualno magijske ili smajlije sa izbuljenim očima?
Šta fali maskama, one su sloj autentičnosti.

nista ja tebe nisam skuzio!

A, ma nema veze, to me Marisol kapi omamimiše pa imam šamanske vizije...Lepo ti kažem da se maneš Olinta...
I da znaš, mnogo mi je lakše i kada me ne razumeš, kad god si me ti razumeo- nisam razumela zašto me razumeš i nisam ni sama sebe razumela, a ni tebe

pa to je krasno prosto

Otkada imamo zeca ovde?
Nisam to primetila, svaaštaaaaaaa...Sada si mi omeo tok misli